Smrt mladog frizera Matije Radulovića i svedočenja stomatoloških pacijenata koji prolaze kroz slične situacije, ukazuju na ozbiljan problem koji prevazilazi pojedinačne slučajeve. Ovaj tekst ne donosi presude niti optužbe, već postavlja pitanja o odgovornosti, kontroli i zaštiti pacijenata. Zdravlje zuba nije estetski hir, već deo opšteg zdravlja. Kada sistem na to ne reaguje na vreme, posledice mogu biti dalekosežne – i tragične
AUDIO: MATIJA RADULOVIĆ O PROBLEMIMA SA ZUBIMA (TikTok)
Slučaj koji je potresao javnost
Smrt četrdeset trogodišnjeg frizera iz Beograda, koji je mesecima putem društvenih mreža otvoreno govorio o ozbiljnim problemima sa zubima, duboko je potresla javnost. U svojim objavama ukazivao je na jake bolove, upale, iscrpljenost i osećaj da ne dobija adekvatnu pomoć. Iako zvaničan uzrok smrti do danas nije potvrđen, u javnosti se spekuliše da su dugotrajni stomatološki problemi mogli imati uticaja na Matijino zdravstveno stanje. Njegovi snimci danas deluju kao dokumentovani poziv u pomoć, koji, nažalost, nije naišao na reakciju sistema.
Zubi nisu sporedan zdravstveni problem
Oralno zdravlje nije izolovano od ostatka organizma. Infekcije zuba i vilice mogu imati ozbiljne sistemske posledice, uključujući širenje bakterija putem krvotoka, hronične upalne procese i opterećenje vitalnih organa. Dugotrajan bol utiče na san, psihu i imuni sistem, dovodeći organizam u stanje stalnog stresa. Medicinska literatura godinama upozorava da zapušteni ili loše lečeni stomatološki problemi mogu prerasti u ozbiljna zdravstvena stanja, ali se u praksi oni često tretiraju kao nešto što može da čeka.
Ekstremno skupe krunice pacijent je ugradio je u ordinaciji na Vračaru ali su one nedugo nakon – popucale i ispale. lekarka se ne smatra krivom, ni ddužnom da zameni rad
Svedočenje pacijenta: od „Hollywood smilea“ do agonije
Pacijent koji se obratio redakciji Estetic.rs navodi da se prvobitno dogovorio sa stomatologom na Vračaru da uradi tzv. Hollywood smile. Prema njegovim rečima, svi zubi su mu ubrzo prebrušeni, i to u prevelikoj meri, nakon čega su postavljeni privremeni plastični zubi, koji su imali isključivo estetsku, ali ne i funkcionalnu svrhu. Kako mesecima nije došlo do izrade trajnih krunica, bolovi su postajali sve jači, širili su se po celoj vilici i postali nepodnošljivi. Pacijent navodi da analgetici više nisu delovali, a u trenucima najjačih bolova doživljavao je potpune fizičke i psihičke slomove.
Cirkonijumske krunice koje su pacijentu u Beogradu naplaćene 280 E sa popustom (puna cena 350E)
Kada bol postane nepodnošljiv
Prema njegovom svedočenju, u jednom trenutku bol je bio toliko jak da nijedna analetska terapija nije pomagla. Kada se obratio stomatologu koji je započeo terapiju, dobio je uveravanja da „nije ništa ozbiljno“ (iako je pacijent tada nosio provizorne zube gotovo godinu dana) i savet da uzme još jednu tabletu protiv bolova. Suočen sa pogoršanjem stanja, potražio je drugo mišljenje. Na snimcima su, kako navodi, jasno uočene jake upale i ozbiljna oštećenja zuba. Takođe, ustanovljeno je kako su mu zubi prebrušeni i kako će ih trebati pojačavati prilikom ugradnje novih protetskih radova.
ilustracija
280E po krunici koje su se počele raspadati za mesec dana
U potrazi za hitnim prekidom bola, obratio se najbližoj dostupnoj ordinaciji, gde mu je akutno stanje sanirano vađenjem živaca, ali su kasniji protetski radovi doveli do novih problema i finansijskog iscrpljivanja. Već mesec dana nakon postavljanja, mostovi su počeli pucati i ispadati. Zubarka je smatrala da nije do nje i odbijala je zameniti rad novim, iako je pacijent svaku krunicu platio 280e sa popustom (350e puna cena). Za novi rad je tražila 350E po krunici, što je pacijent odbio i potražio pravnu pomoć. Pacijent takođe nije dobio račun za skupe protetske nadomestke a kasnije se uspostavilo da ni ordinacija u kojoj je bio, zvanično – ne postoji.
pacijent navodi kako su i jedna i druga ordinacija u kojoj je radio zube na beogradskom Vračaru. Želeo je da mu se urade najkvalitetnije protetske nadoknade.
Institucije koje ne reaguju
Kada je pacijent (podaci poznati redakciji) pokušao da potraži institucionalnu zaštitu, suočio se sa nizom prepreka. Prema njegovim navodima, postupci su spori, veštačenja skupa i gotovo nemoguća, a spremnost sistema da reaguje ograničena. Npr status zubarke kod koje je rađena ugradnja skupih protetskih nadoknada, u Stomatološkoj se komori ne može tako lako proveriti. Čak ni kada se advokat oštećenog pacijenta obratio njihovoj pravnoj službi. Zatražio ih je da mu daju adresu na kojoj je registrirana zubarka, budući da se ispostavilo da je ordinacija na Vračaru u kjojoj su rađeni zahvati – ilegalna. Praksa nažalost pokazuje da u takvim okolnostima, pacijenti ostaju prepušteni sami sebi, sa narušenim zdravljem, velikim finansijskim gubicima i bez jasnog mehanizma zaštite.
bezubost – ilustracija
FOTO: Estetic/ screenshot
